Piše: Zoran Pejčinović
(Povodom dva vijeka Vukovog počasnog doktorata i Evropskog dana jezika)
Banjalučani (a i drugi) već generacijama muku muče sa imenom, tačnije, sa pisanjem imena grada, odnosno, njegovom promjenom kroz padeže. Bavio se tim pitanjem prije više od sto godina i sam Kočić i ukazivao da je jedino ispravna pridjevska promjena („Pošla dvojica, jedan iz Banje Luke, drugi u Banju Luku i sreli se pred Banjom Lukom’’).
Pravopis je, u međuvremenu, dozvolio dvojako pisa
nje: odvojeno (Banja Luka) i spojeno (Banjaluka). Iako je dvorjeko ime (Banja Luka) u pisanoj upotrebi daleko češće, u govornom jeziku gotovo niko ne primjenjuje pravila koja prate takvo pisanje. Naime, etimolozi tvrde da je „banj” stari pridjev (banov, koji pripada banu), a „luka” stara imenica koja označava livadu ili njivu pored rijeke, što znači da ime grada u prevodu na savremeni jezik znači banova livada/njiva podred vode. To onda podrazumijeva pridjevsku promjenu (kao Oštra luka ili Crna Gora). Banjalučani, naročito oni pismeniji, kao i skoro svi mediji prihvatili su pridjevsku promjenu, ali samo u pisanom jeziku, pa čitamo: „Rođen sam u Banjoj Luci”, „Dolazim iz Banje Luke”, „Idem u Banju Luku”… Međutim, u govornom jeziku nije tako! Pitanje „Šta ima novo u Banjoj Luci?” gotovo da nikada nećete čuti, a ako vam se to kojim čudom i desi, biće da za sagovornika imate nekog lingvistu sa strane ili kakvog imitatora Kočićevog jezika. Ako ovome dodamo da dosljedno poštovanje pridjevske promjene znači i ono famozno „o” („Banjolučanki ima sedam puta više nego Banjolučana”), onda je u praksi problem još veći.
Bilo kako bilo, da kojim čudom vaskrsne i bane u naš grad znameniti reformator srpskog jezika, Vuk Stefanović Karadžić, on bi vjerovatno Banjalučane redom mlatio svojom čuvenom štakom, jer ne poštuju njegovo pravilo „Piši kao što govoriš, čitaj kako je napisano”. Neko će reći da nije mnogo važno da li se kaže „Banojlučanke su lijepe” ili „Banjalučanke su lijepe”. Oboje je ispravno i istinito! Vjerujemo da bi i Vuk sukao brke da svrati u Banja Luku, pardon, Banju Luku.
Ako štogod pogriješih, neka me isprave pozvaniji – ima ih mnogo u Banjoj Luci a i van Banje Luke.
Koliko god bilo ispravno i opravdano, ono „o” (BanjOlučani…) teško ga je usvojiti, zar ne?