Planinski vrh Gostilj na Ozrenu, čija je osnovna vrijednost trava iva, krajem decembra 2021. godine proglašen je Zaštićenim staništem Gostilj.[11] Ova zona se prostire na ukupnoj površini od 131,97 hektara. Proces institucionalizacije i očuvanje ovog prirodnog i kulturnog nasljeđa trajao je 12 godina. Veliki doprinos je dao i JU Muzej u Doboju koji aktivno radi na njegovoj zaštiti, uz podršku Gradske uprave Doboj i nadležnih institucija od 2010. godine. Ovo je jedino zaštićeno područje u lokalnoj zajednici.[12]
U elaboratu, odnosno odluci Vlade o zaštiti staništa Gostilj na Ozrenu, predviđena su dva rejona. U prvom koji se direktno odnosi na stanište trave ive strogo je zabranjena upotreba motornih vozila, a upravljač Šume Srpske ima obavezu da prilagođava teren razvoju ive i kontroliše njeno branje. Na području drugog rejona definisano je pitanje postavljanje objekata, a po prethodnoj saglasnosti Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa, te resornog ministarstva. Kroz tu odluku Vlade zabranjena je bilo kakva eksploatacija mineralnih sirovina.[13]
Osim trave ive, florističkim istraživanjima utvrđeno je bogatstvo biljnim vrstama, od kojih su pojedine rijetke i značajne. Ovdje je ustanovljen dvostepeni režim zaštite, odnosno drugi i treći stepen.
Na površini pod režimom zaštite drugog stepena zabranjeno je, između ostalog, i sakupljanje i korišćenje strogo zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta, osim u naučno-istraživačke svrhe radi unapređenja prirodnih vrijednosti, kao i sakupljanje trave ive, osim simboličnog sakupljanja na dan “Branje trave ive na Ozrenu”, uz obaveznu upotrebu makaza.
Za upravljača područja određeno je Šumsko gazdinstvo “Doboj” u Doboju.
Branje trave Ive na Ozrenu: Očuvanje Tradicije i Prirode
Svake godine, na Ozrenu se održava tradicionalno branje trave Ive, ljekovite biljke koja je duboko ukorjenjena u kulturnom naslijeđu ovog kraja. Ozren je poznat po svojim prostranim planinskim predjelima i bogatom biljnim svijetom, ali je važno napomenuti da je ovo područje zaštićeno, te su aktivnosti poput branja ljekovitih biljaka strogo regulisane.
Zaštićeno područje prema zakonu
Prema Zakonu o zaštiti prirode, zaštićeno područje je prostor koji je određen radi očuvanja prirodnih vrijednosti, biodiverziteta, ekosistema, specifičnih biljnih i životinjskih vrsta, kao i zbog kulturno-istorijskog značaja. Na Ozrenu, područje u kojem raste trava Iva ima status prirodnog dobra, što znači da se aktivnosti koje mogu narušiti ekološku ravnotežu, poput masovnog branja biljaka, moraju sprovoditi u skladu sa zakonskim propisima i uz dozvolu nadležnih institucija. U protivnom, može doći do ozbiljnog narušavanja flore i faune.
Prva stvar koju su časni borci za ekologiju sa Ozrena prekršili !
Poslednjih godina, čini se da postoji sukob između čuvara ove tradicije i samozvanih “ekologa” koji tvrde da brinu o prirodi – ali da li zaista?
Dozvoljavate da se fiziološke potrebe vrše u šumi , da se trava Iva bere bez nadzora I da se čupa sa korijenom a jasno imate definisane uslove pod Kojima se može I smije brati . Naravno, Poljaševića I ekipu nije briga , važno je da se fotografiše I da po ko zna koji put baci narodu prašinu u oči kako se Ozrenski Studenac bori I Koliko voli svoj Ozren. Druga stvar, nijedan sastanak niti uputstvo nije dato javno za ljude koji žele da dođu na tradicionalno branje trave.
Problemi sa infrastrukturom i očuvanjem prirode.
Iako je branje trave Ive dio dugogodišnje tradicije, danas se suočavamo sa brojnim izazovima u očuvanju prirode na Ozrenu. Jedan od najvećih problema je nedostatak osnovne infrastrukture za posjetioce. Ni najednom lokalitetu gdje se okuplja veliki broj ljudi nije postavljen nijedan mobilni toalet niti kanta za smeće, što dovodi do zagađenja prirodnog ambijenta. Posjetioci često ostavljaju otpad u prirodi, što predstavlja ozbiljnu prijetnju ekosistemu.
Osim toga, branje trave Ive bez plana i kontrole može dovesti do prekomjernog iskorišćavanja ove biljke, čime se ugrožava njena dugoročna održivost. Zato je važno da se pri branju poštuju pravila i ograničenja kako bi se spriječilo trajno oštećenje prirodnih resursa Ozrena.
Gde su konkretne akcije?
Jedna od ključnih zamjerki je nedostatak bilo kakve organizovane akcije ekologa koja bi pomogla očuvanju Ozrena tokom branja trave Ive. Dok su zauzeti pisanjem raznoraznih žalbi i lobiranjem, ljudi koji dolaze na manifestaciju nemaju osnovne uslove. Posledica toga je zagađenje prirodnog prostora koje svi vide, ali očigledno nije dovoljno bitno ekološkim “stručnjacima” da bi nešto preduzeli.
Naravno, branje trave Ive treba sprovoditi odgovorno, ali uz pravu organizaciju i podršku. Umjesto da kritikuju i dižu tenzije, ekolozi bi mogli da usmjere energiju na postavljanje potrebne infrastrukture i edukaciju posetilaca o pravilnom ponašanju u prirodi – ali to očigledno nije prioritet – gospodo košenje grobalja nije jedino što treba da se radi. Uloga koju sebi pripisujete stvara mnogo veće odgovornosti a ne samo da pravite lažnu paniku I pričate ljudima neistine. To za šta se zalažu ektivisti ekoloških udruženja na Ozrenu je daleko od stvarne brige za svoj rodni kraj . Jedina briga koja mjih muči je evidentno kako što više novca potrpati u svoje džepove dok još mogu .
Da li im je stvarno stalo?
Ono što je jasno je da mnogi ekolozi često ne razumiju lokalne običaje niti su spremni da balansiraju između očuvanja prirode i očuvanja tradicije. Umjesto toga, nameću stavove bez dubljeg promišljanja o dugoročnoj koristi za zajednicu i prirodu. Da li je to stvarno zaštita prirode ili samo ispunjavanje ličnih agendi?
Tradicionalno branje trave Ive moglo bi da bude primjer kako se kulturno nasleđe i priroda mogu čuvati zajedno. Ali, za to su potrebni pravi lideri – ne oni koji samo pričaju o ekologiji, već oni koji zaista nešto preduzimaju.
Za dvije godine neodgovornim branjem trave Ive više je neće biti – direktno odgovorni će biti aktivisti udruženja jer im je vlastiti interes bio preči od očuvanja tradicije .
S razlogom postavljeno pitanje – koji je ono fakultet završio Zoran Poljašević ? !