Posljednjih godina svjedočimo sve većim skandalima u politici, kako na svjetskoj tako i na domaćoj političkoj sceni. Za običnog čitaoca postaje sve teže da razazna gdje počinje politika, a gdje se nastavlja rijaliti program.
Mnogo je primjera koji nam svjedoče o tom fenomenu, od ukrajinskog, pa sve srpskog parlamenta.
Nažalost, mnogo je onih koji koriste ovakvu atmosferu kako bi skrenuli pažnju na sebe, zloupotrebljavajući politiku.
Bez ozbiljnije namjere da utiču na promjene u društvu i samo sa jedinim ciljem: da zabave javnost. Štaviše ovakvi politički elementi često su rak rana svakog društva, jer su plodno tlo za strane uticaje i inostrane interese.
Zbog toga neophodno je detaljnije analizirati sve parametre kako bi se mogao donijeti konačni sud za ovakve pojave.
Posljednji u nizu takvih primjera dolazi nam iz Mrkonjić Grada gdje je manja grupa odbornika na čelu sa Sergejem Milanovićem donijela kramp na lokalnu Skupštinu i time uznemirila sve prisutne odbornike.
Njihovo obrazloženje bilo je da su ga donijeli kao poklon načelniku opštine Draganu Vođeviću, jer je jedna o tačaka dnevnog reda trebala biti saglasnost za davanje dozvole za nastavak geoloških istraživanja firmi Lykos Balkan Metals iz Bijeljine.
Na prvi pogled u toj akciji nema ništa sporno. Neko je može smatrati performansom, a neko samo porukom.
Međutim, situacija je vrlo ozbiljna, jer ako danas dopustimo da se unose krampovi, sutra ćemo dopustiti da se unose automatske puške na poklon onima koji možda podržavaju vojnu industriju, umjesto rudarstva.
Ova situacija postaje još užasnija kada se takve ličnosti ili takve pojave pogledaju ispod površine. Naime, u konkretnom slučaju, odbornik Sergej Milanović je klasični primjer narcisoidne i egocentrične osobe, koja u dobroj mjeri pati od mesijanskog kompleksa, koji je već odavno potvrđen u stručnoj literaturi i psihologiji.
U daljnjoj analizi ova ličnost voli se predstavljati kao moralna vertikala koju bi društvo trebalo slušati, vrlo često predstavljajući se kao neko ko bi trebao biti primjer drugima. Međutim, ovakve ličnosti, pa i sam odbornik Milanović, iza ikone spasitelja i heroja potlačenih, kriju jednu vrlo mračnu ličnost koja se ne libi uraditi bilo šta, samo da bi bila u centru pažnje. Otuda svjedočimo primjeru u kojem dotični odbornik Milanović javno na FB brani presuđenog napasnika na 12-godišnje dijete, potpuno neargumentovano i iskrivljeno tumačeći činjenice.
Neposredno nakon što je shvatio da je njegov komentar pretjeran te da je njegova samodata uloga spasitelja u društvu poljuljana, vrlo brzo komentar je izbrisao.
Odbornik Milanović, iako inženjer šumarstva, koji poznaje sva pravila bezbjednosti u radu u šumi, nikada ne koristi zaštitnu opremu, niti daje primjer drugima da je ona bilo kome potrebna.
Zaljubljen u sopstvenu ličnost i iluzornu misiju koju je sam sebi zadao, radi kao obični drvosječa što često i naglašava, gotovo uvijek sa namjerom da to svima bude jasno, jer u njegovom svijetu on time šalje poruku drugima “da je on neko ko želi da postidi korumpirano društvo”.
Još jedan primjer njegove želje za pažnjom nedavno se pojavio na društvenim mrežama, kao video snimak, na kojem nepropisno prestiže kolonu kamiona i time kao odbornik daje jasan primjer i uputstvo drugima kako se trebaju nositi sa problemima u društvu. Naravno, kršeći zakon i ne obraćajući se nadležnim organima.
Iako njegovu ličnost vrlo često porede da opozicionim liderom Nebojšom Vukanovićem, čijeg je Pokreta dotični član, biće ipak pravilnije napisati da je mnogo sličniji ličnosti rijaliti zvijezde Zmaju od Šipova.
Razlika je samo u formalnom obrazovanju, ali u akcijama i postupcima je gotovo identična.
Interesantno je primijetiti da odbornik dobija podršku od određenog broja ljudi koji imaju mentalne probleme, odnosno koji imaju teže oblike dijagnoza, a preko kojih se odbornik Milanović ponekad oglašava kada želi da se politički obračuna sa nekim ko mu nije po volji.
Naposljetku dotični je vlasnik konja, koje iznajmljuje za novac zaljubljenicima u konje, ali ne postoje informacije da je njegova “ergela” registrovana, da su korisnici osigurani, niti da za date usluge plaća porez državi.
Uzimajući sve u obzir ostaje nam samo da se zapitamo šta je tu konkretno moralno ili šta je to moralnije što ovaj samprozvani narodni tribun čini ili radi, u odnosu na sve one negativne pojave u društvu koje dotični kritikuje i osporava?
Da li ovakvi političari trebaju dobijati šanse i koliku cijenu ćemo platiti ukoliko se nastavimo kretati putem političkog avanturizma?
Na ovo pitanje treba da odgovori cijelo jedno društvo.