Radi boljeg razumijevanja trenutnih dešavanja u okruženju, često je potrebno zagrebati ispod površine i dublje analizirati događaje iz prošlosti.
Ova priča vodi nas unazad, do bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) i njenih agencija za državnu bezbjednost, posebno Uprave državne bezbjednosti (UDBA) koja se 1966. godine preimenovala u Službu državne bezbjednosti (SDB).
SFRJ je bila zemlja obećanih vrijednosti komunizma, jednakosti i prosperiteta, ali istovremeno je postojao “paralelni svijet” koji i danas ostavlja svoj uticaj, svoje aktere i svoje mjesto u pozadini dešavanja.
SDB se dijelila na četiri glavna odjela, od kojih su neki bili posvećeni unutrašnjim “neprijateljima” poput Crkve i nacionalizma, emigraciji, stranim obavještajnim službama te tehnikama praćenja i prisluškivanja. Ova agencija djelovala je putem osam okružnih oblasti, a posebno interesantna bila je oblast koja obuhvatala današnji Tuzlanski kanton i Brčko Distrikt, oblast koja je tada uključivala gradove kao što su Tuzla, Gračanica, Gradačac, Brčko, Bijeljina, Zvornik, Kladanj, Vlasenica i Srebrenica.
Još od kraja Drugog svjetskog rata, na području Bosne i Hercegovine postojao je znatan broj ljudi s dešnjačkim političkim orijentacijama koji su pokušavali implementirati islamski radikalizam. Jedan od primjera jeste Narodni Heroj Pašaga Mandžić, koji je 1973. godine, inspirisan knjigom Rodoljuba Čolakovića, izrazio svoje kritike prema postupcima Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) prema sadašnjim Bošnjacima tadašnjim muslimanima. Cvijetin Mijatović-Majo (1913-1996), društveno politički radnik, predsjednik Predsjedništva SFRJ od 1980. do 1981, godine i narodni heroj Jugoslavije. Iako je Cvijetin Mijatović nakon suđenja grupi dobio odlikovanje, protiv Mandžića je ipak pokrenut istražni postupak koji je trajao sve do 27. juna 1975. godine, kada je Pašaga Mandžić preminuo.“Tuzlanska grupa „ čije su jezgro činili Pašaga Mandžić, Salih Burek i Teufik Selimović-Buđoni , po riječima neistomišljenika bila je grupa „drskih neprijatelja koji pokušavaju da se organizuju u napadu na Ustavom utvrđeni poredak“.
Obzirom da su komunisti ugušili muslimanski radikalizam predvođen Pašagom Mandžićem muslimanski radikalizam se ne miri s tim , već svoj centar prebacuje u Brčko gdje ga vrlo vješto pakuje preko svojih istomišljenika u Službu Državne Bezbjednosti.
Tuzla je bila relativno mirna sredina sa aspekta muslimanskog nacionalizma, obzirom na njenu oslobodilačku ulogu u Drugom svjetskom ratu, gdje su 1943. godine sudjelovale brojne brigade uključujući 18. Hrvatsku, 17. Majevičku, 19. Brčansku i 21. Tuzlansku brigadu koje su je i oslobodile. Međutim, osjetno je bila prisutna zabrinutost dijela građana, zbog pokušaja inficiranja islamskim radikalizmom na tom području.
Važna uloga u širenju radikalizma povjerena je Službi državne bezbjednosti (SDB), odnosno njenom muslimanskom dijelu službe. Zašto je baš SDB bila izabrana? SDB je bila hermetički zatvorena organizacija, idealna za tiho širenje islamskog ekstremizma i infiltraciju u sve dijelove tadašnjeg sistema. Bez pozitivne provjere SDB, nije bilo moguće dobiti ozbiljniju poziciju u lokalnoj upravi, Komitetu Saveza komunista i njegovim ekspoziturama. Tuzla je bila posebno interesantna jer su većina stanovnika na tom području bili muslimani, ali muslimani koji su više bili usmjereni prema suživotu sa Srbima. Stoga je bilo potrebno postupno inficirati tu sredinu, a SDB je bila izabrana kao najbolje sredstvo za to.
S druge strane, Sarajevo nikada nije manjkalo islamskog radikalizma, a Zenica je slijedila isti put. U Mostaru je bilo izazovnije zbog prisutnog ustaškog uticaja iz Zapadne Hercegovine.
U sedamdesetim godinama, u službu SDB se zapošljava mladi operativac Munir Alibabić, kodnog imena „Munja“. Munja je izrastao u izvanrednog operativca SDB, ali isto tako i vješt operativac među muslimanskom omladinom.
Da se malo vratimo unazad na operaciju Tuzla. Kao što smo rekli na početku muslimanski radikali nisu uspjeli preko Pašage Mandžića instalirati u Tuzli tu muslimanski ćeliju jer su je ugušili narodni heroji i prvoborci, uglavnom Srbi predvođeni Cvijetinom Mijatovićem, Ratkom Perićem, Jovom Jovanovićem-Jovašem , Hrvatom Franjom Herljevićem i ostalim majevičkim borcima koji su oslobađali Tuzlu .
Kako je već pomenuto, SDB nije uspjela u svom cilju širenja radikalizma u Tuzli preko Pašage Mandžića, budući da su je većinski činili borci različitih etničkih grupa, uglavnom Srba, koji su oslobađali grad. Strategija muslimanske omladine, tajno nazvane “Omladina muslimana,” je potom počela regrutirati kadrove u Brčkom putem SDB kako bi ih prebacili u Tuzlu.
Na čelu ove kolone bio je Rešid Musić, a u Tuzlu je došao početkom osamdesetih godina da bude šef tamošnjeg odjela SDB. Budimir Nikolić (porijeklom iz Vlasenice, sretno oženjen Almom Mandžić koja takođe radila u Tuzlanskom MUP-u), postaje jedan od glavnih oslonaca Musića. Obojica su imali ključne uloge u širenju radikalizma u Tuzli. Budimir Nikolić, zvani Budo, je bio odabran od strane muslimanskih radikalista kako bi razvodnili i zamaskirali svoje aktivnosti.
Nakon nekoliko godina uspješnog rada, Rešid Musić prelazi u Sarajevo kao pomoćnik Duška Zgonjanina, ministra policije u Bosni i Hercegovini i postaje pomoćnik, odnosno šef SDB-a u BiH . Na njegovo mjesto dolazi Mehmed Bajrić, također iz Brčkog, i njegov zamjenik postaje Budimir Nikolić, koji i danas živi u Tuzli. Nakon nekoliko godina, Mehmed Bajrić također prelazi u Sarajevo gđe postaje desna ruka Rešida Musića, a šef odjela SDB u Tuzli postaje Budimir Nikolić, uz Hasiba Imamovića kao svog zamjenika koji takođe dolazi iz Brčanskog odjela državne bezbjednosti. Hasib kao svog Srbina dovodi Milana Bojića, još jedan kadar iz Brčkog. Ova “brčanska linija” nije smjela biti prekinuta, jer se radikalizam trebalo širiti i čuvati u hermetičkom okruženju SDB-a. Neposredno pred rat, Hasib Imamović postaje šef Državne Bezbjednosti, detašmana u Tuzli a njegov zamjenik postaje opet njegov brčak Milan Bojić.
Pored pomenutih vođa, postoje i drugi kadrovi, većinom iz Brčkog, neki čak iz susjedne Bijeljine kao Alija Likić, šef detašmana u Bijeljini, koji su bili lojalni Rešidu Musliću i Mehmedu Brkiću, ključnim akterima operacije “Omladina muslimana”. Sve ovo je imalo za cilj pripremu muslimanskog korpusa za budući sukob s Srbima i Hrvatima. Utabanom stazom u Tuzlu između ostalih stiže i Brčak, Ferid Muslić koji je izvršavao ono što se planiralo na vrhu muslimanskog dijela tadašnje SDB. Prvo je bio zaposlen u odjeljenju tehnike a kasnije je prebačen na mjesto gdje se bavio operativnim poslovima. Očigledno da se dobro pokazao jer mu polazi za rukom da zaposli i svog mlađeg brata Samira Muslića koji još uvijek radi u OSI u odjeljenju tehnike .
Nakon formiranja AID svi se sele tamo i konačno su svi svoj na svome ali nakon formiranja OSE, učešće uzimaju i ostala dva naroda oni ostaju u „rasformiranom“ AID-u pa je jedino rješenje za opstanak naći političku partiju ili organizaciju koja će garantovati opstanak i gdje će njihovo djelovanje biti plodonosnije i djelotvornije . Kako se situacija na političkom nebu razvijala , ubrzo su shvatili da djelovanje ispod kišobrana SDA i Islamske Zajednice nije pametno pa su nakon dužih pregovora u ambasadi SAD i razgovora sa Mirsadom Hadžikadićem i njegovom suprugom Mirzetom, dobili saglasnost ambasade i dogovorili da se AID nečujno preseli pod kišobran Platforme za progres jer će tu biti najmanje primjećeni, a djelovanje će im biti puno bolje jer će na raspolaganju imati tehnička pomagala OSE, SIPE i naravno Ambasade Sjedinjenih Američkih Država. Onda će na miru i lagano sprovoditi svoj plan rušenja institucija i privrede Republike Srpske. Mirsad i njegova supruga su dugogodišnji i važni BiH lobisti u SAD i sluge njihovih interesa u BiH.
Platforma za progres je za neupućene minorna politička stranka u BiH i djelovanje pod njenim okriljem u BiH prolazi ispod radara. Međutim, 05. maja 2023. godine Platformu za progres u Tuzli preuzima šta mislite ko?! Ferid Muslić , za neobaviještene on je u stvari i šef Tuzlanskog AID-a u kome su i sada aktivni svi službenici OSA-e i penzionisani kadrovi nekadašnje SDB čije su preferencije radikalni islamizam .
Tako pod okriljem Platforme za progres koju vodi jedan naizgled bezazleni penzionisani službenik DB-a, u stvari imamo ozbiljnu platformu napravljenu za rušenje jednog sistema . Glavni cilj AID-a je rušenje perspektivnih projekata koji bi mogli značajno uticati na ekonomiju Srpske a to su hidrocentrale na Drini, Aerodrom u Trebinju, rudarsku projekti u Loparama, Mrkonjić Gradu, Jezeru, Doboju, Čajniču, Petrovu i drugim projektima.
Svakako ne nedostaje i podrška Islamske Zajednice u BiH. Petkom na džumi više se priča o ekonomiji Republike Srpske nego o Allahovom Poslaniku i njegovim porukama. Dodatni vjetar u leđa im daju Nevladine Organizacije finansirane iz Američke i Engleske Ambasade kroz projekte CCI . Naravno Ferid nije slučajno izabran na funkciju Predsjednika Glavnog Odbora Platforme za Progres Tuzla. Ferid i njegovi saborci koji nikada nisu izašli iz službe i dalje imaju veliku pomoć i podršku i nekih zaposlenih u OSI kao što je njegov brat Samir Muslić. Semir je zaposlen u tehnici OSE a ne libi se da kancelariju koju OSA ima u Tuzlanskoj Pošti poprilično često iskoristi da oslušne telefone i emailove nosioca velikih projekata u Srpskoj i njihovih saradnika.
Naravno da on to ne radi iz puke znatiželje, on već ima tržište na koje plasira dobijene informacije. Po ranije napravljenom dogovoru informacije idu Nevladinim organizacijama i botovima koji 24/7 rade na rušenju projekata u Republici Srpskoj. Naravno, ti dogovori i razmjena informacija se ne rade u javnosti niti u kancelarijama OSE, potrebno je samo da odete u tuzlansko naselje Batva gdje će vas raširenih ruku dočekati Samir Muslić i za više ciljeve rušilačke misije dati vam pripremljene materijale iz njegovog domena i sfere djelovanja i možete odmah u napad .
Ferid Muslić kao odgovorno lice sa dugogodišnjim iskustvom pored brata Samira,koji svojim informacijama koje dobija zloupotrebljavajući tehnička sredstva OSA-e ,ima i ekipu dobro organizovanih operativaca kao što su Nevres Hodžić, Halim Halimović inspektori SIPE , njihov osnovni cilj je rušenje Republike Srpske , shvatili su ako slome sve perspektivne projekte onda će slomiti i njen entitet .
U nekom od narednih pisanja ćemo pokušati da vam približimo ko su iskusni operativci koji koordinišu cijelom operacijom.
( nastaviće se …)