Tajne službe bivše Jugoslavije, počev od Titove Ozne pa sve do današnjih dana bile su i ostale jedina profitabilna preduzeća, te zbog toga ne treba da nas čudi što su najbogatiji sveštenici u Bosni i Hecegovini upravo oni koji su špijunirali svoje kolege i vjernike u doba komunizma.
Nije se mnogo promijenilo ni do dana današnjeg.
Samo su apetiti veći, nakaradnosti groznije a mantije sve crnje.
Sveštenik Vojo Čarkić -Zloglasni UDBAŠ . Pop Žućo sa Grbavice kodnog imena Piccolo. Osim njega bilo je još na desetine sveštenika širom BiH koji su radili za službu i rade i dan danas. Jedan od stare garde koji je našao utočište u Bijeljini je Vasilije Kačavenda , episkop Zvorničko Tuzlanski.
O njegovim mračnim tajnama i nastranostima je javnost upoznata prije par godina. Nije se branio, rekao je da je to njegov dvojnik, SPC ga je elegantno penzionisala a nijedan sveštenik iz njegove parohije koji je radio za UDBU i čiji su dosijei objavljeni nije procesuiran. Ista stvar se desila sa Episkopom Banjalučkim Jefremom Milutinovićem.
Trenutno u SPC imamo dvije struje sveštenstva koje rade za rusku obavještajnu službu. Jedna je Prvoslava Perića , Vladike Porfirija i druga je Jovana Mićovića, Mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija.
Koji će se kojem carstvu privoljeti ?
U BiH je episkop Kačavenda izgleda veoma dobro shvatio šta mu je služba naložila da uradi. „ Pablo „ ( kodno ime Vasilija Kačavende) je napravio odličnu mrežu svojih saradnika gđe su utočište našli svi koji su zalutali na putu Hristovom.
Svi sveštenici i monasi koji su poklekli kada su se obećali Hristu.
Manastir Papraća , mjesto velike svetinje i najstrašnijih tajni novijeg doba. Tamo Vasilije šalje neposlušne , tamo ne dolazi blagodat SPC, tamo se monaštvo pati. Tamo je 1999. godine pod veoma čudnim okolnostima nastradao mladi Milić Blažanović bogoslov. Dijete na pragu života , uništen, ponižen , osramoćen i izložen najogavnijem činu raznio se bombom. Jer ga je Kačavenda zlostavljao. Jer ga je njemu u ruke odveo otac Nikola koji je služio u Petrovu. Milić Blažanović je rodom iz Petrova na Ozrenu.
Na Ozrenu je manastir Svetog Nikole , sadašnji iguman je arhimandrit Gavrilo. Došao je prije četiri godine iz manastira Krka. Majka pokojnog Milića i dalje živi u Petrovu , njegovi baka i deda žive u Petrovu. Pored Papraće, manastir na Ozrenu je takođe utočište za Kačavendine pijune. Sve navodi na to da je i sadašnje monaštvo i sveštenstvo na Ozrenu u službi i dalje . Da ih služba u saradnji sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom drži podalje od javnosti.
Lakše je ćutati i praviti se da se ništa ne dešava.
Otac Gavrilo je čovjek prijeke naravi, ledenog ponašanja i opasnog autoritativnog stava . Kao takav uspio je jadnom neukom narodu da utjera strah u kosti i niko neće nikada progovoriti . Neko zbog straha a neko zbog sramote. U Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi kažu da mu duguju mnogo jer je prvi monah koji je posle otadžbinskog rata otišao u Hrvatsku . Možda je istina malo drugačija, možda je Ozren dovoljno daleko da sakrije svoju izopačenu narav i svoje psihološke probleme.
Dosta je bio jedan Kačavenda.
A Gavrilo, vuk samotnjak , uspio je da ih izoluje od svih i da ih ubjedi da im je najbolje kad su sami. Zato je svaka investicija propala na Ozrenu. Propao je svaki pokušaj da se poboljša standard života, da ljudi ne odlaze . Ne brine njega ni to što odlaze sve dok šalju novac i dok ima ponekog dječaka za zabavu. Ne brine ga ni to što mu je predsjednik Mjesne Zajednice subotar adventista…
Ništa to nije naspram užitka koji ima kad se pogase svjetla i skine se mantija.
(Nastaviće se)