Kako saznajemo iz povjerljivih izvora bliskih PU Jezero, Ševal Ribić nastavlja sa svojim terorom u opštini Jezero, ovaj put sa prijetnjama smrću
Brojna slova su napisana o Ševalu Ribiću, čakijašu iz Jezera, odborniku i bivšem potpredsjedniku SO Jezero, koji je već jednom odgovarao pred nadležnim sudom, jer je zbog kafanskih nesuglasica sugrađanina rasporio handžarom u jednoj lokalnoj kafani.
Ševal Ribić je očigledno umislio da je ovo 1992. godina kada je isto tako, ništa manje osiono i divljački zagovarao separatističke ideje Stranke demokratske akcije i islamiste Alije Izetbegovića.
U Jezeru, među lokalnim stanovništvom (mahom Srbima) kruže strašne priče o tome kako su se u Ševalovim njivama i dugo poslije rata pronalazila zakopana ubojna sredstva. Da li su bila Ribićeva ili ne to tek treba utvrditi.
Ribić je veoma slab na alkohol, zbog kojeg očigledno veoma često upada u nevolje, pa je vjerovatno i njegova posljednja epizoda nasilja posljedica pretjerane konzumacije piva ili neke jeftine brlje.
Ovaj nasilnik vrlo je sklon prijetnjama, ali ni djela mi nisu strana, pa stoga lokalno stanovništvo strahuje da mu bilo šta kaže, a posebno da ga urazumi i stavi mu do znanja da je pretjerao i da mu je potrebna stručna pomoć.
Nažalost, Ševal Ribić se neće smiriti sve dok Republika Srpska ne preuzme stvari u svoje ruke, jer iza Ribića stoji ni manje ni više nego njegov sestrić, bošnjačko-švedski (od nedavno i slovenački) tajkun Edin Keljalić, koji je čvrsto odlučio da Jezero pripoji Jajcu i koji od nedavno ne krije namjeru da će prodati sve kamione kako bi novac od prodaje kamiona uložio u političku kampanju za budućeg načelnika opštine Jezero, na čije će se mjesto lično kandidovati.
Obzirom na sve što Keljalić namjerava i svakodnevno čini, ne treba ni da nas čudi što se njegov daidža ponaša kao bandit iz vestern filmova. Pored tolikih miliona svako bi se u jednoj maloj i nemoćnoj opštini kao što je Jezero, osjećao kao na divljem zapadu, moćnim i nepobjedivim, jer oduvijek „para vrti gdje burgija neće“.
Dakako, ništa od svega ovog ne bi bilo moguće da Keljalić u Jezeru i Majdanu nema čitavu armiju svojih lojalnih halal-Srba, koji finansijski zavise od njega i koji bi sve učinili za njega, pa i u Armiju BiH otišli ako je potrebno. Ovo samo dokazuje ono staro saznanje da je među Srbima oduvijek postojao buljuk izdajnika koji su lični interes stavljali ispred kolektivnog – srpskog interesa.
Uporedo sa tim sve je veći broj državljana iz visokorizičnih i neprijateljski nastrojenih zemalja, koji u manjim grupama bez ikakve provjere posjećuju Jezero i Mrkonjić Grad.
Simptomatično je to što za sada nije uporedo zabilježen porast zapadnoevropskih, kao ni ruskih turista, što donekle zabrinjava. Ko je to dozvolio i šta je krajnji cilj svega toga još uvijek nije utvrđeno. Ševal Ribić i Edin Keljalić se dakako ne brinu za ovaj problem, jer pored političkih ciljeva iz Jajca i Sarajeva, oni u svojim smještajnim kapacitetima pored Plive vrlo često goste razne arapske namjernike, koji su u potpunom neskladu sa našim pravoslavnim običajima i načinom života.
Republika Srpska zbog cjelokupne situacije u opštini Jezero pod hitno mora da konsoliduje sve svoje snage, jer će situacija u doglednoj budućnosti u potpunosti izmaći kontroli, a posljedice će po srpski interes biti nesagledive.